INTERVJU: Vojko V

Na MUF-u nastupa jedan od najzanimljivijih repera na hrvatskoj sceni posljednjih godina.
Već tradicionalno, i njega smo zagnjavili za par riječi o svojoj karijeri…

 

 

Pozdrav Vojko, hvala ti što si odvojio malo vremena za nas! Čestitam ti na već sada odličnom uspjehu s prvim solo albumom i stvarno odličnim spotovima, kako publika reagira uživo?

Publika reagira pozitivno, svaki nastup dosad je bio fešta, zadovoljan sam svime.

 

Prema wikipediji repaš od 1999., jel to istina ili netko laže? U svakom slučaju je iza tebe stvarno dosta godina aktivnog snimanja, pisanja i repanja, kakav je osjećaj danas kad pogledaš na svoje početke, Dječake i Kišu Metaka?

Počeli smo se snimati na kazetofon već negdje 1999-te, mislim da je to točan podatak koliko se sjećam. Kad promislim o tim vremenima, ponosan sam šta smo svi iz tih skromnih početaka uspjeli ipak napraviti nešto, kad se sjetim kad sam bio reper od 15-tak godina koliki sam bio glupi tudum, a mislio sam da sam pokupio svu pamet svijeta, postanem blaži u prosudbi ovih novih mladih repera. Jebiga, pubertet is a hell of a drug.

 

 

 

Koliko se Split promijenio odonda? Misliš li da je vaša glazba imala pozitivan utjecaj na klince koji su vas slušali ili otkrili kroz godine?

Split je od osrednjeg grada na moru postao solidna turistička destinacija. Iskreno, mislim da naša muzika nije imala nikakav pozitivan utjecaj na nikoga. Ne vidim situaciju gdje netko posluša npr. našu pjesmu iz 2003-e „Juha od mrtve desne noge James Cagneya“ i postane bolja osoba.

 

Ne znam jesi li primjetio, ali fraze ‘Ne može’ i ‘Kako to’ iz istih pjesama su već postale prepoznatljive među ekipama koje slušaju sve od hip-hopa, punka, pa čak i cajki. Što misliš zašto to rezonira među toliko ljudi i jel ti drago da ljudi kuže tvoj đir?

Čini mi se da te fraze rezoniraju jer su jednostavne, jasne i ekstraktirane su iz stvarnog života. Bilo tko zna za „boiling point“ situaciju gdje se mora lupnit šakom o stol i reći „Ne može“, kao što svatko zna nekoga ko uporno sabotira sam sebe i uvijek nalazi krivce u drugima. Drago mi je da ljudi kuže, smatram da je to dio moga zanata složiti dobar đir i plasirati ga ljudima da ga svi razumiju.

 

 

Na naslovnici albuma si postao Bach, radi li se tu samo o potvrđivanju bahatosti, činjenici da si na albumu tekstove i muziku radio sam ili nečemu trećem? Da li je bilo trenutaka tijekom stvaranja albuma kada si poželio da se nisi sam uhvatio toga?

Cover je inspiriran mojom pjesmom „Bach“, napravio ga je Mate Žaja iz Splita. U pjesmi i na coveru se zajebavam sa jednom stranom svoje osobnosti koja je pompozna i arogantna. Svaki dan tokom rada na albumu sam pomislio koliko je apsurdno čime se bavim i u par navrata sam htio izbrisati sve, ali sam obećao sebi da moram napraviti solo album.

 

S te vizualne strane, ogroman su posao odradili i Marijan Jurčević (na ‘Zovi čovika’) i Rino Barbir (na ‘Pasta Italiana’ i ‘Ne može’) snimljenim spotovima. Kako si naišao na njih dvojicu (ili su oni na tebe) i planiraš li nastaviti suradnju s nekim od njih u budućnosti?

Marijana je otkrio Krešo, tako da sam ga posudio kao režisera i snimatelja za „Zovi Čovika“. Marijan je jako mlad lik, ali je od početka bilo jasno koliko se kuži u moderne rap spotove. Rina sam prije poznavao površno iz splitskih krugova, ali na njega mi je ukazao Tonči Huljić kojem je Rino napravio nekoliko spotova. Ispočetka sam bio skeptičan, ali je ispalo da je Rino talent prve klase i ozbiljan radnik. Nakon spotova za Pastu i Ne Može, počeo je dobivati ponude za spotove skoro svaki dan.

 

 

Kad smo već kod Paste, kakav je Huljić bio što se tiče uljetanja u pjesmu i je li to više shvatio kao dobru zajebanciju ili profesionalno?

Huljić je bio maksimalno profesionalan, ali kad snimaš spot u kući punoj paste i letiš u rozoj limuzini, tanka je linija između zajebancije i profesionalnosti.

 

Također je odlično prihvaćena i Ceca u Parizu, na kojoj si ju i sampleao. Kakav je proces dobivanja dopuštenja za to? Jesi primjetio kakva zgražanja od ekipe koja se pravi da turbofolk nije (nažalost) najpopularnija glazba među mladima u Hrvatskoj?

Dopuštenje smo tražili preko Viklera koji poznaje sina od Marine Tucaković i njenog muža, dvoje autora Cecine pjesme koju sam semplirao. Bilo je nešto zgražanja, ali sa vremenom sam otupio na sve komentare, jer čak i kad napraviš najbolju pjesmu u svemiru, uvijek će doći neki ventil i reći da je sranje, tek tako sebi iz gušta.

 

 

Za kraj, čestitam na prinovi u obitelji i želim ti svu sreću! I za informaciju, voliš li stvarno toliko Jack ili misliš da organizatori nemaju para za nešto bolje?

Od piva me boli glava i spava mi se, sa vinom nikad ne znaš koje će biti kvalitete, od rakije me puca agresija, tako da je viski najbolje i najbezbolnije rješenje za izbit se. Postoji i boljih viskija, ali je Jack standard koji je lako dostupan svugdje, tako da je najjednostavnije staviti bocu Jackija u rider i biti miran.

 

Na žalost nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar :).

Ostavite komentar

Vaš email neće biti objavljen. Popunite polja obilježena *

Možete korisiti ove HTML tagove i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*