INTERVJU: Ogenj

Mladi hrvatski bend Ogenj ponovno dolazi u goste u Sisak, ovaj put na MUF.
Malo smo ih ugnjavili s pitanjima…

 

 

Kao prvo, bok dečki i djevojko! Pročitao sam kako vas vaša violina, Tara, mora napustiti iz akademskih razloga.
Tko je sve sada u bendu i kako ćete dalje?

Bok ljudi i fala na pozivu za MUF 😉 Pa, u bendu smo još uvijek 4 momka, Tara tu negdje oko MUF-a napušta bend, pa nam se pridružuje na MUF-u možda po prvi puta nova violina. Pošto još nemamo službene objave tko će to biti, i za Vas bude ostala tajna. No, imate čast da vam naša nova violina odsvira još pokoju extra na vašem festivalu.

 

 

Postojite od 2015., no tek sam nedavno saznao za vas. Gdje ste se “skrivali” do sada?
Kako ste se našli i kako se osjećate danas, ima li sve više ponuda za gigove?

„Skrivali“ smo se u nekim drugim bendovima ili životima. Zapravo, svaki je imao nešto drugo osim glazbe na pameti. Dok nam jednog dana ipak se ovakva ideje folk rock benda nije dopala pa smo krenuli malo drugačije u sve to. Zasigurno ta medijska eksplozija je došla i zbog izdavača i dobrih nastupa sa Zadrugom, Cinkušima, Dječacima, Gustafima, Pipsima, Jinxima, HP-om, Six packom… Ma mi volimo puno puno svirati i to je zapravo naš najjači i najbolji alat promocije, pa eto nas.
Krenuli smo kao trojka, Nikola Filip i Tomo, pa smo kombinirali udaraljke, bubnjeve, a Tara je došla taman za snimanje EP Još je rano i ostala u bendu. To je bilo to što nam je trebalo da još malo začini taj folk punk/rock kojemu smo naginjali. Danas smo odsvirali cijelu Hrvatsku, nešto BiH i Slovenije, nešto Poljske, Austrije i svirali na sve više ljetnih festivala. Volimo odsvirati puno koncerata, bilo da su to punk klubovi, bilo da je to pozornica InMusica 😉 Osjećamo se u stisci s vremenom, jer je Ogenj davno prešao biti hobi, bavmo se njime i glazbom već poluprofesionalno i sve više moramo ganjati slobodnog vremena i balansirati između benda i „normalnog“ života. Naravno da ima sve više upita za gigove, a još je bolje to da ima upita za sve bolje gigove.

 

 

 

Sve tekstove pišete na kajkavskom – kako publika reagira na vaše tekstove izvan Vaše rodne grude, jesu li im nerazumljivi?
Kao primjer, na koncertu Zadruge bio sam jedan od rijetkih štokavaca i nisam znao što se događa, kakva vam se čini vaša publika?

Eto vidiš. Nama je ako i izađemo iz svojega grada, tj. Našoj publici sve „nerazumljivo“. Zapravo, Ognju je to još jedan USP (unique selling point), jer rijetko ima tako zanimljivih, a opet aktivnih bendova – naših, a nerazumljivih. Sve više upita imamo iz Južnih dijelova Hrvatske kao i šire. Ljudi koji se „zateknu“ na našoj svirci ostaju iznenađeni ovim divljacima na pozornici. Oni koji znaju što ih čeka, znaju. Spremni su na zborna pjevanja, znojenje i ples. Naša publika je fantastična gdje god da sviramo. Ako nije, mi ih redovito natjeramo na to 😉

 

 

Pošto imate ‘etno’ zvuk, zanima me je li on nastao proučavanjem nekog tradicijskog naslijeđa ili prirodno, kao produžetak vašeg odrastanja u Podravini?

Taj neki etno štih ili zvuk kojemo najviše pridonose tekstovi nastao je prirodno. Tomo oduvijek stvara na kajkavskom kroz Ogenj, kao i kroz bendove prije, tako da je ovo bio logičan nastavak. Tamburica i violina su došle kasnije u tu priču (naravnu u nastajanju Ognja) i ako malo bolje slušate ili gledate, tamburica nije svirana na tamburaški način, ona je tu da malo digne te rock instrumente, da ih začini, povede.

 

 

Saznao sam da većina članova ima korijene u nešto žešćim HC punk bendovima, kakav je osjećaj svirati često pjevniju i (uvjetno rečeno) mirniju glazbu?
Svirate li u još kojim bendovima izvan Ognja?

Trenutno ne sviramo jer nemamo vremena za druge projekte. I mi smo na početku mislili da je Ogenj mirnija spika nego primjerice Angry Cows ili pak Božje Ovčice, međutim nikako nije tako. Puno energije, znoja i grla potrošimo na našim koncertnim nastupima. Ali nam odgovara takav ritam u koji često ubacimo koju fakat mirnu baladu.

 


 

Velika je godina iza vas, izdali ste svoj prvi album ‘Domaj’, svirali izvan Hrvatske…
Što dalje? Kada nas očekuje neki novi materijal?

E sad. Radimo na novim spotovima, planiramo neku EU turneju koja i nije samo Češka/Poljska, kao što smo najavili, izmjenili budemo neke članove benda, ubacili još i pokoji instrument, za neke nove singlove planiramo raditi neke glazbene suradnje…

 

 

Kakav ste prijem imali u Poljskoj na mini turneji, a kakav do sada diljem Hrvatske?
Postoji li neko mjesto gdje najviše volite svirati?

Evo, Poljska je opet na redu 01/09. Prvi put smo svirali u punk klubu, sada nas čeka nastup na gradskom trgu! Isto tako, tamo smo prvi put svirali i na manifestaciji ulaska u ciljnu ravninu polumaratonaca… Kroz druge bendove stekli smo mnoštvo dobrih prijateljstva na kojima gradimo i Ogenj. Neki od nas tamo imamo i dom i „rođake“. Hrvatska još uvijek kaska za Slovenijom, ali je začuđujuće dobra – broj festivala, sve više klubova po kojima sviramo, i možda publika koja nas kuži.
Ne postoji. Ne postoji jer nekad nam je dosta klubova i onda krene sezona velikih pozornica, dugih putovanja. Onda nam je dosta već velikih pozornica i jedva čekamo se preznojiti klubu gdje su ti ljudi skoro na faci, i tak, u krug 😉

 

Jedva vas čekamo poslušati i vidjeti u Sisku, uživajte i svirajte!

I mi. Jer nam je zadnji put u Voodoo klubu bilo fantastično!

Na žalost nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar :).

Ostavite komentar

Vaš email neće biti objavljen. Popunite polja obilježena *

Možete korisiti ove HTML tagove i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*