Riječ-dvije o “OVER-CLICKED YOUTH” iz perspektive sudionika

Krenuli smo iz Siska prema Pirovcu rano ujutro, pazite sad: oko 9 sati. Uf, treba se dići tako rano, da. Pogotovo ako si matoro govedo pa si se navikao svaki dan ostajati budan do 2-3 sata ujutro, a dizati se u…kad sunce dodje na prozor, a ne živiš okrenut istoku. I odmah iznenađenje. Očekivao sam kombi, pričali smo prije puta da ćemo unajmiti kombi i da će nas šest Siščana tako putovati do Pirovca. (Za one koji ne znaju geografiju, Pirovac je između Zadra i Šibenika, na moru.) Kad ono dolaze dvije nove Opel Astre, rent-a-car. Prijeđenih kilometara na obje u dvoznamenkastim brojevima. Skoro me sram vozit se u tako novom autu tj. žao mi auta, ali Bože moj. Šta se mora nije teško. I tako krenuli smo na put, ekipu znam otprije, jedna od prednosti maloga grada. Oprostite mi na riječniku unaprijed ali izletiti će mi koja psovka tu i tamo. Naravno u autu zajebancija i ugodan razgovor cijeli put, uz pokoje stajanje u lokalnim pekarama jer tijelo nebi trebalo biti bez bureka duže od 12 sati, to svi znamo. Rastoke su također prekrasne kao i uvijek, iako tamo stalno stajem kad god idem prema moru pa mi oni slapovi u ovom trenutku služe samo kako bi dobio poticaj za pišanje. Šta ćeš. Uglavnom, stigli smo u Pirovac, a lokacija me stvarno iznenadila. Sobe nisu bile prevelike, svaka ima 6 kreveta (3 kreveta na kat), ali kad pogledaš – pa ni nisi u sobi osim kada spavaš. Većinu dana si negdje drugdje, a kad spavaš – spavaš. Dobro, neki su radili i više,ali nećemo sad o tome. Ima pregršt soba, svi stanu. Velika blagaovaona, kuhinja, vani dovoljno mjesta da svi lijepo sjednu, a tu je i prostor za trening u potkrovlju te ogromne kuće kojoj je vlasnik Proni centar koji nam je i omogućio (uz Skwhat) da odemo tjedan dana na ovaj program koji sponzorira EU u sklopu Erasmus+. Stigli smo tamo prvi, ubrzo nakon su došli Maltezeri (Maltežani odmilja) pa onda ostatak ljudi iz zemalja koji su partneri u projektu (Turska, Mađarska, Litva, Estonija). Već sam sudjelovao na jednom ovakvom projektu ove zime u Sisku. Ali moram pohvaliti ovu ekipu, bila je od prvoga dana druželjubiva i opuštena. Možda je to zbog mora, a i lijepo je vrijeme bilo svih 7 dana. Kad se uzme u obzir da smo se kupali svaki dan a tek je početak petog mjeseca sve je jasno. Sve se ”poklopilo” i svaki dan je bilo 28-29 stupnjeva, jako ugodno, pa čak i šok pošto u Sisku je tmurno, hladno i koma. KOMA. Svakodnevno smo odradjivali program, tj. training course. Moram pohvaliti ekipu trenera, Irenu i Zdenku, i naravno našeg voditelja iz Siska, Borisa. Svaki dan smo imali vremena naspavati se, doručkovati i naravno imali smo slobodno svaki dan od 1-pol 5 za ručak i odlazak na plažu, a i svaka večer je bila slobodna poslije 7- pola 8. Nije da u Pirovcu ima štogod zanimljivog, ali nađe se koji kafić s Tomislavom i Velebitskim tamnim, ima slobodnih plaža gdje nema nikoga i ugodna je atmosfera. Uz dobro društvo ne trebaš puno, a društvo je bilo odlično. Mislim stvarno je zanimljivo koliko se da naučiti o drugim zemljama/kulturama kroz neformalni dio učenja, u slobodno vrijeme. Svaki dan je bila zajebancija na plaži i priča o svemu i svačemu. Stvarno se ne mogu sjetiti kad sam bio u prilici toliko novih stvari naučiti, recimo znam da hrvatski jezik koristi puno turcizama ali brate mili tek kad pričaš hrvatski u društvu Turaka (i Turkinja) skuziš koliko riječi smo uzeli. No da, nije samo tu riječ o kulturi, priča se i o politici, skužiš da je svuda isti šljam, svi imaju iste ili slične probleme. Do sada se nisam mogao pohvaliti ni da znam nekog ko ima iskustva s poligamijom. No eto, Estonac uspješno prakticira to, ima 35 godina, troje djece sa 3 različite žene. Još uvijek tu i tamo navrati malo kod jedne,malo kod druge… Sve sam ja to kroz šalu shvatio, ali njemu je to normalno i lijepo mi je to objasnio. Rekao je ovako : ”You see, Jesus(nickname they gave me) It’s like this. Some men, or women, have a heart the size of a cup. And that is ok. Some men have a heart the size of a barell and they can fill many cups”. I čovjek je sve rekao. Zanimljivo je, jedna od žena mu je Kineskinja. Čovjek je zbog posla išao živjeti u Hong Kong 5 godina i stvarno se svačega nagledao. Dvoje Litvanaca studiraju preko Erasmusa u Londonu već godinu dana, drugi Estonac je radio u Parlamentu kao PR za vodeću stranku 4 godine, Estonka je živjela u Australiji i putovala motorom, a sad živi u Oslu. Jedna Turkinja ima 18 godina i već je druga godina faksa. Išla je u školu u Turkmenistanu, a tamo je princip školovanja 10 godina, ne 8+4 kao kod nas. Postoji more zanimljivih ljudi, samo treba biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Već tijekom ovog programa sam bio nabrijan na ideju da se prijavim na idući Erasmus+ kada bude jer svaki put je bilo odlično. Putuješ za 0 kuna, jedeš za 0 kuna, još posjetiš Zadar, Šibenik, okupaš se u nacionalnom parku Krka. 10/10, would recommend. Što još reći? Pa, svaki dan je bio zanimljiv, neki više, neki manje. Zahvalan sam što sam otišao na put, malo sam i pomagao oko svega u kuhinji kada je trebalo, gulio sam krumpire za pommes, jeo sam svaki dan hrane da me bilo sram, e da – vozio sam mercedes od 50 tisuća eura u povratku s mora. Rent-a car kompanija nije imala nijedan drugi da nam da pa su dali najnoviju E klasu. Inače vozim Opel Kadeta tzv Opelijandera Crvendaća iz 1967, ne moram pričati koji osjećaj je sjesti u auto koji ima klimu, servo, 4 airbaga i naslonjač za glavu na sjedalu. Klima odvojena za lijevu i desnu stranu auta. Inače i ja imam tu kontrolu, ali se kod mene to zove prozori. Ali, da… Kada sumariziram ”more” bilo je odlično. Mnogo interesantnih ljudi, razmijenio sam kontakte sa svima (što ne mogu reći da sam napravio za proslu razmjenu) i tko zna? Možda budem suradjivao s tim ljudima još u budućnosti. Evo baš danas sam se čuo sa Janošom (ludi Mađar iz Vojvodine) u vezi nečega što nije vezano za projekt, nego o tome smo pričali dok smo tamo bili. Lijepo je napraviti neke kontakte, a to su sve mladi ljudi koji se bave s zanimljivim stvarima. Neki vode radio, plesne radione, a neki su… poligami. Ima meda.
Pozdrav vama, čudnovatim kljunašima koji čitate,

Hrvoje Jurković.

Na žalost nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar :).

Ostavite komentar

Vaš email neće biti objavljen. Popunite polja obilježena *

Možete korisiti ove HTML tagove i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*